Zašto mi je potreban poslovni plan?

18.11.2019.

Pitanje koje poduzetnici često postavljaju je upravo gore navedeno „Zašto mi je potreban poslovni plan?“ popraćeno s brojnim drugim upitnicima: „Što je uopće poslovni plan?“, „Koje koristi imam od njega?“, „Koji su osnovni elementi poslovnog plana i kako bi on trebao izgledati?“.

Poslovni plan predstavlja pisani dokument kojim se opravdava investicijska odluka, a koji je ključan za donošenje konačne odluke o financiranju, odnosno ulaganju u neku poslovnu ideju. Poslovnim se planom argumentira isplativost i izvodljivost investicijskog projekta, bilo da je riječ o ulaganju u novu investiciju, refinanciranje postojeće ili širenje poslovanja, na način da se ulaganje opravda sa svih aspekta gledišta – društveno i ekonomski. Kvalitetno planiranje investicijskih projekata kamen je temeljac rasta i razvoja poduzeća koji odgovara na glavno pitanje koje investitori postavljaju – uložiti ili ne?

 
Koje koristi imam od poslovnog plana?

Svaki poslovni pothvat podrazumijeva upotrebu kapitala, bilo vlastitog, tuđeg ili kombinaciju oba. Kada je u pitanju ulaganje 100% financirano iz vlastitog kapitala, cilj poslovnog plana je svojevrsno testiranje poslovne ideje, odnosno uvid u isplativost iste s ciljem dobivanja odgovora o ishodu ulaganja. Ako poduzetnik pak nema dovoljno vlastitog kapitala, posegnuti će za tuđim, najčešće kreditima banaka i tada poslovni plan opet služi kao potpora investitoru, u ovom slučaju banci prilikom donošenja odluke o financiranju poduzeća kreditom. U oba slučaja, poslovni plan je osnova za svaku investicijsku odluku, bez obzira iz kojeg se izvora financira.

Koji su osnovni elementi poslovnog plana?

 Možemo reći da se poslovni plan sastoji od dva dijela – financijskog u kojem se definira financijska isplativost projekta te se daje njegova dinamička i statička ocjena i opisnog dijela u kojem su opisane prednosti investicijskog projekta s obzirom na lokaciju, dosadašnje poslovanje (ukoliko ga ima) i tržišni potencijal. Iako je za banku najvažnija financijska analiza, niti ona opisna nije nimalo manje bitna, posebice tržišni aspekt jer ako nemate kvalitetno razrađenu strategiju poslovanja i nastupa na tržištu, nećete ostvariti niti planirane financijske rezultate.

Baza svakog poslovnog plana je opis investicije kojim se daje uvod i opis o čemu se tu uopće radi, zašto ste se odlučili na investicijski pothvat i kako ga planirate raditi, odnosno detaljno se opisuje poslovna ideja. Analiziraju se svi unutarnji čimbenici poslovanja te se iznose prednosti lokacije na kojoj poslujete ili ćete tek poslovati, a što je posebice bitno kod uslužnih djelatnosti poput ugostiteljstva i turizma. Nakon što ste obrazložili „što, kako, gdje i zašto“ bitno je objasniti i „za koga?“, na što se referira u tržišnom dijelu u kojem se jasno obrazlaže tko su vaši ciljani kupci, da li su oni ujedno i krajnji korisnici vašeg proizvoda/usluge, koje su njihove karakteristike i preferencije, koji je geografski doseg tržišta te na koji način ćete doprijeti do svojih kupaca. Također je važno napraviti kvalitetnu analizu konkurencije te definirati cjenovnu strategiju za vaš proizvod/uslugu. Ovo je ujedno i ključan dio vašeg poslovnog plana iz kojeg proizlazi financijska (ne)opravdanost i važno je posvetiti mu se na detaljan i sustavan način.

Na temelju informacija dobivenih iz „prvog dijela“ poslovnog plana izrađuje se SWOT analiza poslovanja temeljena na analiziranim unutarnjim i vanjskim čimbenicima poslovanja, nakon čega se pristupa financijskom dijelu.

Financijski dio poslovnog plana započinje projekcijama budućeg poslovanja poduzeća – analiziraju se troškovi (materijalni troškovi, troškovi osoblja, troškovi amortizacije i financijski troškovi - otplata kreditnih obveza) i planiraju poslovni prihodi – na temelju obujma proizvodnje, odnosno pružanja usluga. Razlika između prihoda i rashoda prikazuje se u projekciji računa dobiti i gubitka koju posljedično prati analiza likvidnosti projekta – projekcija financijskog toka, analiza rentabilnosti i ekonomičnosti ulaganja – projekcija ekonomskog toka i konačno analiza financijskog položaja poduzeća u budućnosti – projekcija bilance. Sve zajedno nazivamo ekonomsko – financijskom analizom koja čini podlogu za ekonomsko – tržišnu ocjenu projekta, tzv. „statičnu i dinamičku ocjenu efikasnosti investicijskog projekta“. Prijevod?

Dinamička ocjena investicijskog projekta najčešće obuhvaća četiri metode – metodu razdoblja povrata investicijskog ulaganja, metodu neto i relativne sadašnje vrijednosti i metodu interne stope rentabilnosti. Naziva se dinamičkom jer temelj za izračun navedenih metoda analize čini novčani tok u promatranom razdoblju , za razliku od statičke ocjene projekta (pokazatelji poslovanja) čiji je temelj za izračun bilanca koja je statična budućni da promatra pokazatelje poslovanja isključivo na određeni dan, najčešće 31.12. odnosno na kraju poslovne (fiskalne) godine.

Dinamička ocjena projekta daje odgovor na pitanje kada se vraćaju uložena financijska sredstava. Temeljem čistih novčanih tokova kvantificira se vremenska preferencija novca, odnosno prikazuje se razlika između sadašnje vrijednosti budućih prihoda i budućih troškova projekta. Vijek projekta, u slučaju vanjskog financiranja investicije, najčešće je rok otplate kredita pa se za potrebe banke isti uzima kao relevantno vremensko razdoblje u tijeku kojeg se analizira cjelokupno poslovanje poduzeća koje investira u projekt.

Za banku je kreditna sposobnost poduzeća najbitnija, a ista je definirana upravo dinamičkom analizom koja daje odgovor kada i pod kojim uvjetima poduzeće vraća posuđena financijska sredstva? „Pod kojim uvjetima?“ se odnosi na sposobnost poduzeća za servisiranje svih svojih obaveza (troškova) bez poteškoća, a ovo je pitanje izrazito bitno i u slučaju financiranja projekta isključivo vlastitim kapitalom – bez obzira o trenutnoj novčanoj sposobnosti investitora za ulaganje u određeni projekt, ukoliko ulaganje nema dugoročno pozitivan ishod, ono je besmisleno.

Kada smo dobili odgovor na vremenski povrat investicije, dolazimo do pitanja koliko u početnoj godini vrijedi akumulacija koju će projekt ostvariti u budućnosti, a odgovor na to daje metoda neto sadašnje vrijednost projekta koja od zbroja neto novčanih primitaka iz ekonomskog toka projekta oduzima vrijednost ulaganja pa ako je razlika veća od 0 projekt je isplativ i obrnuto. Osnovni nedostatak ove metode je da mjeri samo apsolutni učinak na imovinu projekta, ne ukazujući na veličinu investicije potrebne da bi se ostvarila ta sadašnja vrijednost pa se taj nedostatak eliminira računanjem relativne neto sadašnje vrijednosti koja kao relativni pokazatelj dovodi u vezu neto sadašnju vrijednost projekta i investiciju potrebne da bi se ona ostvarila, a određuje se prema izrazu: Projekt je prihvatljiviji što je njegova relativna neto sadašnja vrijednost veća.

Posljednja metoda dinamičke ocjene je metoda interne stope profitabilnosti (interne stope prinosa, stope prinosa i sl.) stopa koja predstavlja maksimalnu prihvatljivu kamatnu stopu financiranja projekta, neovisno sudjeluje li u financiranju vlastiti kapital ili ne.

Statička pak ocjena efikasnosti zanemaruje čimbenik vremena jer se proračun vrši temeljem rezultata jedne poslovne godine. Statički pokazatelji efikasnosti investicijskog projekta prikazuju profitabilnost, ekonomičnost, efikasnost i likvidnost projekta.

Konačno, na temelju svega navedenoga pri kraju poslovnog plana nalazi se i analiza osjetljivosti projekta - metoda lociranja i procjene rizika koji utječu na profitabilnost projekta – kakav bi bio ishod poslovanja u slučaju smanjenja prihoda i/ili povećanja troškova za primjerice 10%?

Zaključak: kao i na kraju svakog poslovnog plana potrebno je dati zaključak kao osvrt na cjelokupni dokument. Dakle, zašto Vam je potreban poslovni plan? Zato jer je …“cilj bez plana samo želja“.

Monika Stankić
Calluro d.o.o.

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*  
vrh stranice